Plausibilna laž: Rodovi i njihove igračke (objavljeno u MaxMinus, br.10)

by Zlata Zunic on Wednesday, November 24, 2010 

Ljudi ne vjeruju u laž jer moraju, već zato što žele. (Malcolm Muggeridge, novinar)



Lovci i lovina

 Programiran da vjeruje u Boga, ali ne i da se plaši Njegovog gnjeva, ljudski rod je neiscrpan zdenac tema. Pokušajmo još jedamput istini prići s leđa, iz zasjede, te baciti snop blješteće svjetlosti na prastaru priču o muškarcu, o ulozi žene i njihovih „usluga“ čovječanstvu, što korespondiraju, u svakom segmentu, sa iskonskom nakanom lovca da, umjesto pokućstva i svih onih dosadnih sitnica, bez kojih se, naprosto, fiziološki ne može opstati, ponudi svojoj odabranici kozmetičku varku kako je nezamjenjiva! Istini za volju, brand je sinonim za zaštićen status i, ujedno, moćna valuta na pijaci svega i svačega. A ženama je trgovina omiljena zabava! Posebno ako mogu kupiti krtletke i zaponce za ostale pripadnice ljepšeg pola.

         S druge strane, pak, osvojiti kraljicu srca svog (bez obzira na osvjedočenu promiskuitetnost) znači supremaciju nad njenim porodom, i najveći broj (ne)sretnica pristaje, ne samo da se pokori, već da svom vitezu na pladnju servira cijeli ženski rod, doživljavajući ga nelojalnom konkurencijom. Nije, uopće, bitno što, pritom, gubi svoje najjače uporište, jer vještica spaljena na lomači jedna je briga manje. Nesmiljena borba za privilegije i perspektivu da preko naručja muškog roda, ovdje i sada, uđe u posjed 99 procenata svjetskog bogatstva, nema alternativu. Treba li jači motiv u utrci za laskavu ulogu jednog od selektora reprezentativnog uzorka žena koje „mogu proći“? Istina, maske, kostimi, mizanscen, pa i retorika za tu zahtjevnu ulogu, mijenjali su se tokom vijekova, sukladno vremenskoj distanci od sramotnog izbacivanja iz Raja, dok se množenjem nije došlo do dijeljenja, a ono je uvijek složenija operacija, pa su se i mentalni kapaciteti nužno prilagođavali kvalitativno i kvantitativno drugačijim uvjetima „šarmiranja“, do posjedovanja, uključujući i poželjno silovanje. Ako slijedi nagrada ili odšteta, zašto ne?.

Prauzrok bola-nije istina

 Predstavnici nove istraživačke intelektualne elite Zapada tvrde da se 99 odsto svih problema s kojima se čovječanstvo suočava, može pratiti do istog uzroka: vjerodostojne laži, najčešće do perfekcije smišljenoj u krugovima slabijeg pola i njima slične polovine muškog roda. Jedan od vodećih, Robert Canup, veli: „Ukratko, ljudi vjeruju ono što im je "poznato", ili ono što je dio dugoročnog programa upoznavanja sa uvjerljivim vjerodostojnim lažima, koje onda postanu ISTINA, samo zato jer su im poznate.“ Najsnažnije od tih ljudskih invencija, od kojih su brojne kanonizovane, toliko su šarmirajuće i šokantno „stvarne“, da nikome ni ne pada na pamet ispitivati njihovu valjanost. U prilog ovoj tezi Doktor Laura Knight Jadczyk : „ Nesvjesna eliminacija podataka koji su, ili se čini da su neumjesni, počinje biti uobičajena praksa, prihvaćena od cijelog društva. Rezultat toga je da bilo koji misaoni procesi, temeljeni na tako krnjim informacijama, ne mogu polučit ispravne zaključke i stavove.“

         Jasno, ovaj put treba malčice "usporit" sa brzinom i oštrinom pile za žensku lobotomiju, jer ima nagovještaja o reprizi zatamnjenja slike, u režiji onih koji vole sivilo svojih sigurnih jazbina i fortifikacije načinjene od tijela i djela neumornih čuvara pravovjernosti, ma šta ono značilo. Zaboga, sinekure zavise od PR, a neki skalpeli, usto još u ženskoj ruci, ne samo da ne prate zadanu liniju, nego „retuširaju“ sliku lica za publikum priređenu; reckaju po vlastitoj zamisli, pa ih valja, ako ništa drugo, vratit na popravni. Da ne bi opet letjelo perje na sve strane, sklonimo se u sjenu autoriteta koji vole smijuljice, hrabro čuvajući zajedničke tajne.

Apologija za Muppet Show Kermite i Miss Piggy

Žene su čudo! Jedini način da ih se stalno ima budne na stražarama muških stvari, jeste obećanje da će magijom bezvremene ljubavi, kad-tad, bundevu pretvorit u zlatnu kočiju. Međutim, ako želi biti veliki, strašni laf, džuvegija će da kidiše na nešto sličnije Bastilji, i što su jače, impresivnije, to je i status porobljivača, oliti gospodara, neupitniji. I sve ovo do prvog palanačkog čurčije, gdje se uzima prava mjera i odabire koža, po nalogu filistara. „Nadogradnja" je izravno proporcionalna pometnji duhovnih i intelektualnih kriterija, o čemu bi Nušićeva gospođa ministarka mogla malo više i zrelije divaniti.         

          U svojoj fascinaciji europejstvom, zaboravljamo da se svugdje, ispod tankog sloja glazure krije pihtijast sadržaj, što za potrebe dnevne prezentacije, učas iz varvarstva uskače u dekadencu, preko podebelog bankovnog računa, bez imalo oklijevanja zboreći mudroslovlje. Ili nam je, upravo to najsnažniji motiv? Valjda je in željeti glavnu ulogu u tuđim životu, popunit sve svoje praznine, a da, pritom, ništa zauzvrat ne dajemo, jer je već samo naše postojanje dovoljna nagrada. Neki to sve vole vruće, drugi tek podgrijano, dok se ostatak smrzava pri samoj pomisli na Muppet Show Kermite i Miss Piggy. Posljednji su, zaisgurno, pravi luzeri, ali o izboru igračaka se ne raspravlja!        

         Ovo je samo jedno od sve većeg broja nepoželjnih razmišljanja o sebi, o nama, tek za predah od apologija za dobro uštimane pokojnike i pokajnike, jer nešto, ipak, nije jasno u onoj rasprostranjenoj maksimi da su u laži kratke noge.Ne bi li, tada, gotovo cijeli ženski rod hodao na stražnjicama, dok bi muškarci, kao i uvijek, preferirali nešto mekše?